Bottom seeking Top

Bura oko gay brakova u Californiji se ne stišaje, dapače! Protesti i dalje traju po svim većim gradovima, ispred vladinih zgrada i ispred udruga koje su potpomogle kampanju za izglasavanje ustavnog amandmana, ponajviše ispred Mormonskih hramova koji su ponajviše financijski pripomogli kampanju. Katolička crkva je manje na udaru, ne zato što nisu propovijedali s oltara protiv istospolnih brakova, nego zato što sama crkva nije financijski pomagala kampanju, a katolici laici nisu u većem broju poslušali svoje duhovne pastire. Katolici su u Americi, za razliku od Hrvatske, jedna od liberalnijih vjerskih skupina. Tako su glavni krivci za izglasavanje amandmana ostali Mormoni i crnci koji su u puno većem broju nego inače izašli na izbore, a glasali su za amandman većinom od 70%.

Na udaru su se također našle i kompanije i pojedinci koji su potpomogli kampanju. Email poruke sa "crnim" listama kompanija kruže Internetom nastojeći ostvariti bojkot dotičnih pobornika diskriminacije. Najviše prašine diglo se oko jednog velikog kazališta čiji je upravitelj donirao $1000 kampanji za zabranu istospolnih brakova. Kazališna zajednica je inače vrlo liberalna i prijateljski raspoložena prema homoseksualcima, pa je ovaj upravitelj, inače Mormon, svojim činom jako povrijedio svoju okolinu. Umjetnici koji su inače s njim surađivali odustali su od daljnje suradnje, te zatražili od publike da više ne posjećuje dotično kazalište. Upravni odbor muku je mučio što da učini jer im bojkot ugrožava opstanak, a nisu mogli kazniti upravitelja zbog njegovih privatnih nazora. Na kraju krajeva, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Tako su u ovom demokratskom društvu osnovna ljudska prava došla u oštar sukob sa slobodom izražavanja vlastitog mišljenja. Upravitelj se u međuvremenu javno ispričao te donirao još $1000 suprotnoj strani. Međutim, ovaj zkašnjeli čin pokajanja nije umanjio bijes povrijeđenih homoseksualaca. Nakon šest mjeseci legalnosti istospolnih brakova, izglasavanje ustavnog amandmana mizernom većinom od 52.3% glasova gay zajednica doživjela je kao dobru šamarčinu. Upravitelj je pod pritiskom danas uložio ostavku.

Razočarenje ne jenjava, a emocije bukte dok se očekuje odluka ustavnog suda o legalnosti ustavnog amandmana. U slučaju negativnog odgovora, već se priprema novi ustavni amandman koji bi se trebao iznijeti pred glasače 2010 godine. Dotad će se otpor istospolnim brakovima vjerovatno smanjiti ispod 50%, pogotovo nakon skorašnjih zbivanja. U međuvremenu je Connecticut postao druga savezna država koja je legalizirala istospolne brakove, a sigurno će ih biti još. Novo doba u borbi za ljudska prava homoseksualaca nezaustavljivo dolazi.

Obama će prisegnuti za predsjednika 1. siječnja. Jedva čekam da on i demokrati koji su dobili većinu u kongresu počnu provoditi neke pozitivne promjene. Osam godina mraka je konačno iza nas. Prenosim komentar jednog novinara koji je sinoć izjavio da je razlika između prethodnog i novog predsjednika otprilike 100 bodova na IQ ljestvici. :-))) Koje li istine!!!

Amandman na ustav koji zabranjuje gay brakove u Californiji je izglasan 52%-tnom većinom. Isti amandman je izglasan i u Arizoni i Floridi, ali tamo to nikoga nije iznenadilo. U Californiji je bilo kritično zato jer California obično predvodi promjene koje se kasnije prošire na cijelu zemlju. Zbog toga me ovaj rezultat jako razočarao. Gay organizacije su danas (dan poslije izbora) uložile tužbu ustavnom sudu tražeći da ovaj referendum odbace kao neustavan. Oni rezonuju da ustav mora štititi prava manjina. Promjene ustava su moguće putem zakonodavstva ili referenduma. Referendum koji ukida prava manjini navodno mora biti iniciran od Californijskog kongresa da bi bio valjan, a to ovdje nije bio slučaj. Hoće li išta uspjeti ostvariti ovom tužbom vidjet ćemo uskoro. S druge strane, 18,000 gay brakova je već sklopljeno, a ovaj amandman te brakove ne poništava, samo zabranjuje sklapanje brakova ubuduće. Tko se oženio, ostaje oženjen, a to dodatno komplicira situaciju. Sve u svemu, problematika gay brakova u Californiji nije niti blizu riješena...

Legal Groups File Lawsuit Challenging Proposition 8, Should It Pass

Obamina pobjeda je prilicno sigurna, i to mi je jako drago. Nadam se da se nece nesto nepredvidjeno desiti u iducih par dana sto bi moglo narusiti ovaj ishod. Republikanci su spremni na sve, pogledajte samo sto su ucinili u Iraku. S druge strane, referendum o ustavnom amandmanu koji bi zabranio istospolne brakove u Californiji je krajnje neizvjestan. Ankete pokazuju potpuno izjednacene postotke za i protiv. To je jako napalilo i jednu i drugu stranu pa se na ulicama cesto mogu vidjeti pristase i protivnici sa sarenim transparentima. Vozaci zdusno sviraju i jednima i drugima podrzavajuci ili jednu ili drugu stranu. Bilo je i tuca i hapsenja po gradu. Ni jaka kisa danas nije mogla smiriti strasti i otjerati ih s ulica. Vecina protivnika gay brakova su evangelici, od kojih su mnogi emigrirali iz Rusije i Ukrajine u zadnjih dvadesetak godina. Pobjegli su od diskriminacije iz svojih zemalja, da bi sad ovdje diskriminirali druge koji nisu kao i oni. Ovaj referendum je samo jedan od 13 o kojima ce se glasati, ali svakako potiče najviše emocija i medijske pozornosti. Teško mi je shvatiti kako ljudi mogu toliko mrziti bližnje samo zato što su drugačiji...

S druge strane, kako ostati u vezi kad razum kaže da je veza vrijedna pažnje, a romantika nestaje? Prije par mjeseci Javier me prvi put grubo odbio kad sam tražio malo intime. Sve bi bilo dobro da je to bilo samo jedanput. Ista stvar se počela redovito ponavljati. U meni su se počeli nakupljati negativni osjećaji odbačenosti. Kako sam gubio osjećaj želje kod Javiera, počeo sam ga tražiti drugdje. Nakon dvije godine monogamije, uslijedili su izleti izvan veze. Nisu mi pričinjali osobito zadovoljstvo, teško mi je naći skladnog partnera nakon dvogodišnje stabilne veze. Teško mi je naći i nekoga tko me privlači kao Javier. Međutim, pod teretom boli, izlet u nepoznato i spoznaja da me netko smatra privlačnim, daju mi psihološko zadovoljstvo koje se s Javierom sve više gubi.

Pitam se zato gdje se naša veza kreće... Hoću li i s njim izbjegavati nanošenje boli i njemu i sebi i tako produljivati neizbježno?

Slabo podnosim bol. Bilo da se radi o fizičkoj ili psihičkoj boli, teško je podnosim. Ako sam bolestan, u glavu mi dolaze suicidne misli (smrt mi izgleda privlačna kao izbjegavanje patnje). Ako sam psihički povrijeđen, učinit ću sve da se iz te situacije izvučem, makar se to kosilo sa zdravim razumom. Istovremeno, mrzim i drugima nanositi bol. Nažalost, vrlo često se ovako patnja samo odlaže ili produbljuje...

Jedna od tipičnih ljudskih boli jest bol kao rezultat rastanka od voljene osobe. Često niti ne znamo koliko nam je do nekoga stalo dok tog nekoga ne izgubimo. Nažalost, izbjegavanje patnje me često drži u situacijama i vezama u kojima ne bih trebao biti. Mislim da je vrijeme da se suočim sa ovim svojim strahom od boli i svojevoljno prihvatim patnju kad se radi o logičnom izboru. Na kraju krajeva, bol, bilo psihička ili fizička, je obična kemijska reakcija u našem mozgu.

Breaking up is hard to do (especially when you are a vole)

Narodna mudrost kaže da je sedma godina braka sudbonosna i da tada brakovi najčešće pucaju. Nije samo riječ o narodnoj mudrosti nego isto potvrđuju i statistike: najviše razvoda se dogodi tokom sedme godine braka. Nije narod lud, ima nešto u tome.

Evo Madonna i Guy Ritchie se razvode, baš u sedmoj godini braka. Vjerujem da je većina brakova u početku uzbudljiva i zanimljiva, te da stvari od tada samo idu nizbrdo. Problemi se nakupljaju, ideali se gube, razočaranja zamjenjuju iluzije. Partneri se sve više upoznaju i gube idealiziranu sliku o osobi s kojom su u vezi. Ljudi se s vremenom i mijenjaju, najčešće na način kakav ne odgovara drugom partneru.

Sedam godina je dug period. Ako ste ikad bili u vezi ili braku toliko dugo, prisjetite se kakvo ste misljenje o svom partneru imali na početku a kakvo sada. Shvatite da i partner najvjerojatnije isto tako razmišlja o vama. Jeste li spremni na rastavu ili razvod?

Kakvi razlozi vas još zadržavaju u vašoj vezi/braku? Financijska stabilnost? Strah od samoće? Dobrobit djece? Jeste li preslabi ste da biste se osamostalili? Mislite li da bi vam bilo gore samima nego u lošem braku? Da ste kojim slučajem neovisni i moćni kao Madonna, da li biste isto razmišljali?

Bilo je to prije godinu dana, na vikend zabavi na bazenu kod zajedničkih prijatelja. Bili su tamo i Pedro i Javier, a Mark i ja smo izostali zbog obaveza. Na zabavi je bio i jedan "novi" mlađahan i strašno zgodan dečko. S obzirom da nisam tamo bio, ne znam točno što se dešavalo, ali iz raznoraznih prepričavanja mi je ostalo u sjećanju ovo: i Pedro i Javier su se zainteresirali za novog dečka. Pedro je malo više popio pa je počeo prilično otvoreno salijetati i hvatati malca što je izazvalo zgražanje ostatka gostiju koji su svoju napaljenost zbog manje alkoholiziranosti bolje skrivali. Navečer su gosti ostali na spavanju, a u moj Javier i malac su završili u istoj sobi i u istom krevetu. Idući dan Pedro me je nazvao sav uznemiren sa "strašnim" vijestima o nevjeri mog dragog. Javier je tvrdio da se između njega i malca ništa nije desilo i da je Pedro taj koji je prevršio mjeru. Dok sam ja muku mučio da prokljuvim što se tamo doista dešavalo, njih dvojica su se nasmrt posvađali. Na kraju krajeva ni ja ni Mark nismo ozbiljno shvaćali njihova tužakanja, ali smo zbog njihove svađe bili prisiljeni prekinuti svaki kontakt.

I tako sam, primjenjujući Markov princip da se treba posvetiti važnijoj osobi, izgubio jednog od najboljih prijatelja. Bilo mi je žao zbog toga, međutim, naše prijateljstvo je svejedno bivalo sve slabije i slabije otkad smo upoznali naše bolje polovice i sve više vremena provodili s njima. Tako da mi na kraju krajeva ovaj raskol i nije tako strašno pao. Prošla je godina dana u kojoj se nisam puno puta sjetio Pedra i Marka.

Nakon godinu dana skoro sam i zaboravio oko čega smo se tako žestoko posvađali. Iznenadio sam se kad me Pedro kontaktirao na chatu. Bilo mi je drago čuti starog prijatelja, prisjetiti se starih vremena i saznati što kod njega ima novoga. S obzirom da je Javier prije nekog vremena vidio Marka vani u klubu i s njim popričao, mislio sam da je možda došlo vrijeme da zaboravimo stare razmirice i obnovimo prijateljstvo. Međutim, kad sam spomenuo Javieru Pedra, on se skoro sledio. Nije htio pričati sa mnom, nego je proveo idućih dan vremena smišljajući optužbe protiv mene da bi mi ih sinoć sve istresao u lice. Ja sam ga 'prevario' i 'izdao' samim tim što sam 5 minuta popričao sa starim prijateljem. Nastala je svađa kakve među nama nije bilo već mjesecima. Nisam ga vidio od sinoc, i jako sam ljut zbog ovog iracionalnog ljubomornog ispada...

Teško mi je shvatiti kako sam izdržao prvih godinu i pol dana naše veze. Kad bi se danas ponovio ijedan od tih suludih ljubomornih ispada teško bih preko toga lako prešao. Srećom, Javier je pristao liječiti svoje bipolarne, granične i ine poremećaje. Antidepresivi su se pokazali kao izvrsna terapija. Unazad godinu dana, njegovo ponašanje se jako stabiliziralo, nema više ekstremnih emotivnih reakcija koje su se ranije redovito ponavljale svako desetak dana. Nema ni ekstremne ljubomore, iako zapravo nema više na koga biti ljubomoran.

Žalosna je činjenica da su u tom burnom početnom periodu naše veze nastradala sva naša prijateljstva s drugim ljudima. Jedan po jedan, svi naši prijatelji su nas napuštali, najviše kao rezultat Javierove iracionalne ljubomore. Njegovi prijatelji meni nisu smetali, ali su mi smetali njegovi dvostruki standardi. Uzvraćao sam mu istom dozom ljubomore, a on, umjesto da uvidi svoje greške, napuštao je svoje prijatelje. I tako smo obojica ostali bez prijatelja. Zanimljivo je da meni sve to nije naročito puno smetalo. Kad su se Javier i Pedro nasmrt posvađali, Mark mi je dao savjet kojim je zapečetio naše prijateljstvo. Rekao je da se on namjerava usredotočiti na osobu koja je njemu najvažnija, dakle na Pedra. Meni je tada postalo jasno da i sam moram primijeniti isti kriterij u odabiru između prijatelja i dečka...

U zadnjih par dana, nakon više od godinu dana, naletio sam na Internetu na dvojicu starih prijatelja s kojima sam izgubio svaku vezu. Čudno je popričati s nekim nakon toliko dugo vremena. Eric me otprve nije niti prepoznao. Nismo se čuli otkad se preselio u San Francisco prije otprilike godinu dana. I dalje radi i studira i mijenja usmjerenja kako vjetar puše, baš kao i Javier. Pedro je mene kontaktirao baš danas. I dalje je u vezi s Markom. Pitao me da li sam još ljut na njega, rekao sam da nisam. Morao sam dobro razmisliti da se sjetim zbog čega smo se posvađali. Zapravo se s njim i nisam posvađao, samo nikako nisam mogao izgladiti svađu između njega i Javiera, te sam na kraju odustao od pomirbe i prihvatio Markov savjet koji spomenuh ranije. Mark se u međuvremenu preselio k Pedru i obznanio obitelji da je gay. Bivša žena mu trenutno radi probleme jer ne dopušta sinu da mu dolazi u posjet. Izgleda da će zbog toga ići na sud.

Spomenuo sam Javieru da sam pričao s Pedrom, a to mu se nije svidjelo. Erica se nisam usudio niti spomenuti. I tako ove iracionalne ljubomore ostaju kamen spoticanja u našoj vezi i ne dozvoljavaju nam da održavamo prijateljske odnose s bilo kim. Zaista suluda situacija, i pravo je čudo da naša veza uopće opstaje na takvim temeljima...

Evo mene opet, dvije godine i četiri mjeseca kasnije. Toliko vremena je prošlo, toliko toga se desilo. I ljudi spominjani u ovom blogu su se jako promijenili. Prvi među njima niže potpisani. Želim vjerovati u pozitivnom smislu.

Čitajući ove stare postove, skoro pa ne prepoznajem osobu koja ih je pisala. Zar sam stvarno pisao te gluposti? Zar sam stvarno bio tako naivan? Iste misli će mi sigurno dolaziti dvije godine u budućnosti kad budem čitao ovaj post.

Odakle da krenem? Prije više od dvije godine završio sam pisanje razmatranjem svoje veze s Javierom. Ne mogu vjerovati da smo danas još u vezi. Nedavno smo napunili dvije i pol godine, a nismo se niti sjetili ove polu-godišnjice. Još me više iznenađuje činjenica da sam mu u te dvije i pol godine bio (skoro) savršeno vjeran. Monogamija koja me ranije toliko mučila ipak nije tako strašna i nemoguća stvar kako sam ranije mislio.

Ali više o tome kasnije -- to bi bilo dosta za početak.

‘Hoćeš li biti sa mnom zauvijek?’ – upitao me Javier.

Kroz glavu mi je projurilo stotinu misli: kako možeš tako nešto pitati? Pa to ne možemo znati ni ti ni ja. Tko zna što nam budućnost nosi. Zasad nam je super zajedno. Volimo se i zadovoljni smo jedan s drugim. Međutim, tko može obećati da ćemo isto osjećati za godinu, dvije, ili pet? Ljudi se mijenjaju, razvijaju, odrastaju... Ono što nam danas odgovara, možda nam neće odgovarati nakon više mjeseci provedenih zajedno. Uostalom, još nismo niti počeli živjeti zajedno. Tko zna kakvi nas problemi još očekuju u zajedničkom životu. Hoćemo li ih moći zajedno prevladati? Obojica smo još u prvim stadijima veze. Obojica još pokušavamo jedan drugoga promijeniti. Još nismo jedan drugog prihvatili ovakve kakvi jesmo. Razmatrati daleku budućnost u ovom trenutku je potpuno besmisleno.

‘Naravno’ – odgovaram sigurno i pun samopouzdanja, shvaćajući da sve moje misli koje su mi projurile glavom njemu ništa ne znače. On traži sigurnost i podršku, i to mu moram pružiti. Nadam se da će veza potrajati. Nema smisla potkopavati je već sada raspravama o besmislenosti obećanja ‘do kraja života'.

Kako protumačiti činjenicu da neki ljudi potpuno izjednačuju ljubav i seks te moraju obje potrebe zadovoljavati s istom osobom, a neki drugi (uključujući niže potpisanog) potpuno razlikuju te dvije stvari i mogu ih bez problema zadovoljavati s različitim osobama. S obzirom koliko su Mick i Javier uporni u svojim stajalištima, pitam se da li se radi o nekom genu koji se kod nekih ljudi uključuje a kod drugih isključuje. Ili je ipak riječ o čisto iskustvenoj osobini pa mogu očekivati da i Mick i Javier nakon nekoliko godina monotone monogamne veze promijene mišljenje i počnu razmišljati o zadovoljstvima izvana?

Basilio premudri odgovara: ”U ovom slučaju skloniji sam teoriji prilagodbe koju si i sam dijelom načeo. Barem je niz razočarenja i prilagodbi obilježio moje sexualno-ljubavno odrastnje. U mojoj davno idealisitički-ovisnoj fazi bio sam sklon izjednačavati sex i ljubav vjerojatno zato jer mi se to činilo najjednostavnijim mogućim rješenjem vječne nedoumice: voli li me netko istinski ili ne. A ovaj niz premisa se činio savim jednostavan: nekoga seksualno privlačim, dakle tome se i sviđam. (Ne) mali problem je u tome što su ove (pre)jednostavno postavljene premise obično dovodile do potpuno krive, upravo banalne konkluzije: taj me dakle voli i s njim ću živjeti dugo i sretno dok nas smrt ne rastavi...

Ovdje mi se čini suvišnim opisivati niz trauma koje su bile posljedica prevelikog pouzdanja u ovu banalnu logiku. Čini mi se važnijim naglasiti moj dojam kako tek mali broj ljudi iz frustrirajućih situacija uspijeva naučiti nešto kvalitetno i izbalansirati idealistička očekivanja i često okrutnu stvarnost. Umjesto toga, većina nastavlja tražiti princa na bijelom konju, i ne zabrinjava se ako nalete samo na konja. Iz nekih (nedokučivih) razloga ne uspijevaju sagledati stvarnost takvu kakva jeste ili je zbog straha niti ne žele sagledati u svoj njenoj "okrutnosti" (a u biti je riječ o realnosti) pa se u nedogled nastavljaju vrtiti u neurotičnom krugu optuživanja drugih i sebe, manijakalnim nadanjima i depresivnim padovima. Većina se pak "prognanih sinova Evinih" (među njima i autor ovog briljantnog teksta) odluči više ili manje "prilagoditi" stvarnosti ili bolje zahtjevima tržista, minimalizirati svoja očekivanja, postati spreman zadovoljiti se tek djelićem onog idealnog, prihvatiti igru takvu kakva jeste, eksperimentirati, biti cool, ne pokazivati previše svoje osjećaje (pogotove ne svoje boli i strahove) nego se svim silama truditi biti uspješan, prpošan, beskrupulozan, u trendu, po mougućnosti bogat i utjecajan. Ovo odustajanje od idela većina bi promatrača jamačno okarakterizirala kao vrlo dobru prilagodbu, razboriti postupak, uspjeh. Odustajanjem od svojih prvotnih idela i prihvaćanjem igre većine time se doduše lišavamo onih dramatičnih konflikata koje učestalo proživljavaju neurotične (ili idealističke) osobe. Ali tim se automatski otvara i pitanje tko je ovdje zdrav, a tko bolestan! Sa stajališta prilagodbe zdravi su oni koji su se prilagodili i postali tražena roba na tržištu "ljubavi", koji se više ne uznemiruju puno oko krahova svojih veza itd. ili oni koji i dalje "svoju zvizdu" slide i žive i u varavim nadanjim da je ispravno ono što osjećaju, za čim čeznu, ostajući dosljedni sebi svim protivštinama usprkos. Ali s etičkog i duhovnog stajališta ostaje pitanje nisu li još neurotičniji oni koji su prilgodbama (skoro) zaboravili tko su (bili) i kamo idu...”

Sve ovo što je napisao mi zvuči strašno! Iako me svrstao u ”prilagođene” tipove, nadam se da ipak nisam na tom nivou i da nikad neću ni biti. ”Mrijeti ti ćeš kad počneš sam u ideale svoje sumnjati...”

Basilio Premudri: "Uistinu «nesto je trulo u državi Danskoj!!» U ovom slučaju «država Danaska» je sinonim za gay-veze. Uz nekoliko tvojih i mojih primjera ovdje bih mogao navesti 1000 sličnih iskustava s kojima se susrećem svakodnvno. Gotovo ne pamtim niti jedan imalo idiličniji odnos koji je potrajao duže od godinu dana. Nakon svega i meni samome ostaje širom otvoreno i nerješivo pitanje što je uzrok takvom nizu loših «veza»: doista protupriorodnost odnosa izmedju dvije osobe istoga spola? Nedostatak socijalne potopre? Muški karakter skoloniji promiskuitetu? Otuđenost takve veze isljučivo na interakciju dvije osobe (dakle, bez djece, svekrva, rodbine)? Posvemašnji nedostatak truda oko poboljšanja komunikacije ili nešto sasvim deseto?"

Nije sve tako crno. Znam ja dosta ljudi koji su u dugogodišnjim stabilnim vezama. Stvar je u tome sto se ne družim s takvim ljudima jer se oni uglavnom druže sa sličnim parovima. Baš sam razmišljao kako ću sad kad sam "sparen" morati potražiti društvo parova poput nas... Svakako je dobro razmijeniti iskustva, pružati podršku i slično. Trebaš imati "support system" kako kažu Ameri. Na kraju krajeva, s kim si takav si. Ako želiš biti bogat, druži se s bogatima. Ako želiš biti u stabilnoj vezi, trebaš se družiti s takvim ljudima, a ne s party animals.

Pritisak društva igra veliku ulogu u održavanju hetero veza (pogotovo brakova). Od parova se očekuje da ostanu zajedno čitav život. U Hrvatskoj je jako bitno što će drugi ljudi reći i misliti, na to me mama non stop podsjeća. U homo vezama koje se drže u tajnosti naravno da takva pritiska nema, naprotiv - raskid nam olakšava život jer se smanjuje količina tajni koje moramo non stop čuvati i paziti da se ne otkrijemo.

S druge strane, kad je riječ o nestabilnosti gay veza, u tome vidim i neke prednosti, a ne samo nedostatke. Naime, mislim da je puno veći problem u str8 vezama to što ljudi ostaju zajedno zbog krivih razloga, pa onda traže utjehu u alkoholu, nevjeri, i slično. Jako je bitno pronaći odgovarajućeg partnera i onda graditi stabilan odnos. Puno ljudi uleti u vezu navrat nanos (ja sam pravi primjer) pa onda ispašta kad se prvotni ushit slegne. U tom slučaju bolje je napustiti brod koji tone nego živjeti u zatvoru. Ja moj brod još ne napuštam (iako pušta na sve strane :-))) Ima nešto jako privlačno i vrijedno u njemu da ga jednostavno ne mogu napustiti. Međutim, činjenica je isto tako da druga strana vage kojom odvagujem dobre i loše strane dobiva na težini...

Javier i ja smo imali doista strašan dan danas. Cijeli dan smo se svađali, skoro smo skočili jedan drugome za vrat. Što je najgore, svađamo se oko sitnica, kao npr. jako nam je teško odlučiti u koji restoran otići jesti, koji film pogledati, i iz toga se izrodi tolika svađa da ne možemo pričati jedan s drugim. Onda ili ja ili on šutimo jer smo depresivni (drama queens!), a drugi pokušava smiriti situaciju. Onda zamijenimo uloge. Pa tako cijeli dan. Malo mi je falilo da ga ne ostavim i ne odem kući, ali sam se bojao da ću se morati vratiti kad ga uhvate njegove depresije. On je razmišljao da krene stricu u Chicago. Sutra se nećemo vidjeti nego ćemo se odmarati jedan od drugoga. Večeras me nazvao telefonom, izvinjavao se i ponavljao kako me voli i da mu već nedostajem. Što je najgore, nedostaje i on meni pa sam i ja ponavljao isto. Koje li patetike!

Nevjerojatno je zapravo koliko me lako on može povrijediti, a isto tako i ja njega. Najčešće je riječ o nesporazumima, pogrešnim interpretacijama, krivom shvaćanju i nerazumijevanju. Ali zbog naših pasivno-agresivnih karaktera i sklonosti preuveličavanju sitnice u trenu narastu u nepremostive probleme. Zaključio sam da možemo lako jedan drugoga povrijediti zato što smo se jako otvorili jedan drugome - a to mi se sviđa. Nadam se samo da se nećemo poklati u ovoj fazi - a jako se nadam da je ovo samo faza a ne početak kraja.

By Susie and Ott Collins

A common issue that gets in the way of having great relationships is Jealousy. We put the issue of Jealousy into two camps.

1) Where one or both partners have broken past commitments and there is jealousy between them. And
2) Where one partner is jealous of their partner and there doesn't seem to be a reason for the jealousy.

This 2nd scenario is the one we will be addressing in this article.

One of the questions we are most frequently asked concerning jealousy goes something like this...

"My partner is extremely jealous (especially of people at work) and there is no reason for him/her to feel this way... please help me to understand what is going on..."

When it comes to someone feeling jealous without apparent cause the number one reason is because of fear.

The person that is jealous may not see it this way or be willing to admit it at first--but at the core of almost all jealousy is a fear that they may lose their partner and their needs for love, friendship and affection will no longer be met.

The second ingredient that is almost always present when someone is jealous in a relationship is a lack of trust.

This can either be a lack of trust in their partner because of past actions or a lack of trust in their partner's ability to make conscious choices and decisions about their conduct when they are with other people.

If your partner says "I trust you but I don't trust the people you work with or other people you socialize with" (exact Javier's words!!!) then you can just translate that to mean "I don't trust your ability to make conscious decisions about your conduct with other people when I'm not there."

If jealousy is an issue that you want to heal in your relationships, the first thing you must do is have the willingness and courage to talk about the issue in a non-judgmental way with each other.

First of all you must define and make clear what your commitments and agreements are to each other. Talk with each other about ways that can allow the jealous partner to feel more secure. Then create conscious agreements for how you will act in situations that could feel threatening to the one who is jealous.

Early in our relationship, one of the things that we agreed to do in social situations was to occasionally make eye contact with each other throughout the evening. For us, creating and following through on this agreement built trust between us and helped dissolve the jealousy issue before it became a bigger problem.

Another thing that has been helpful when we are working with people on issues surrounding jealousy is to encourage them to become more conscious of the patterns from previous relationships that they may be repeating in their current relationship.

Sometimes a person in a relationship may be jealous of their partner and it may have nothing to do with the reality of their present relationship. If this is the case, healing can take place when they recognize that the feelings they have that are triggering jealousy are about previous relationships and not the present one.

No matter what the reason for the jealous feelings, fear is at the bottom of it.

In dealing with your fears surrounding jealousy, it's important to recognize where fear comes from.

We've heard that fear is an acronym for:
False
Evidence
Appearing
Real

If there's no legitimate reason for the jealousy, we suggest that you and your partner spend some time and look at where the fears are coming from that have brought up the jealous feelings. Then create a strategy for how you will deal with these feelings in the future.

by Monica A. Frank, Ph.D.

What Is Irrational Jealousy?
Frequently, I am asked how to handle irrational jealous feelings. Usually, the individual recognizes that her feelings are unreasonable with no valid evidence but feels incapable of controlling the jealousy. In addition, the person usually recognizes the destructive nature of indulging in the feelings and the resulting behavior. Such behavior typically involves excessive questioning of her spouse, suspiciousness, and accusations. Many spouses become extremely frustrated with this behavior because they have no way of proving their faithfulness. This leads to an escalating cycle of anger which is used as further evidence by the jealous spouse that her suspicions are correct.

The jealous spouse often desperately wants to stop the behavior but finds that he can't control the thoughts which makes him feel miserable. He believes that if he can just prove his suspicions one way or another, he will feel better. The unfortunate fallacy in this thinking, is that trust can never be proven; it can only be disproved. The definition of trust is the belief that something is true. Therefore, without evidence to the contrary, if we want a satisfying relationship, we have to choose to trust the person we love.

One of the most difficult things for human beings, in general, is not knowing something with 100% certainty. We are often afraid to trust because we are fearful of disappointment and hurt. Therefore, we go through extreme contortions to try to protect ourselves from the possibility of loss and pain. Yet, these attempts to protect ourselves may actually be the means with which we destroy that which we are trying to preserve. In other words, a woman may eventually destroy her marriage because she is too fearful to take the chance of trusting that her husband is faithful. As a result, she causes the loss and pain that she was trying to prevent.

What Causes Irrational Jealousy?
For a person to learn to control jealousy, it is first important to understand what underlies the irrational thinking. Frequently, an individual who is prone to jealousy may have problems with low self-esteem, feelings of insecurity, fear of vulnerability, or fear of abandonment.

A person with low self-esteem may feel so undeserving of being loved, that he can't believe that his spouse could possibly remain faithful to him. Perhaps these feelings stem from some abusive past relationship in which he was unloved and made to believe that he was at fault. For instance, if a teenager is told, "If only you were more like your brother, then maybe you could get a girlfriend" he comes to believe that there is something wrong with him. Many times we are given messages, some subtle and some not-so-subtle, as we are growing up that shape our beliefs about ourselves.

Feelings of insecurity may stem from the low self-esteem or may be related to instances in which we have previously been hurt. The same is true with fear of abandonment. When we have experienced profound loss from which we haven't had an opportunity to recover, we may develop an extreme fear and avoidance reaction to similar circumstances. However, as indicated earlier, this avoidance may bring about the abandonment that we fear.

A fear of vulnerability is the inability to let our guard down, to let another person know us completely. This fear usually derives from a fear of rejection due to the belief that if we let someone else truly know us, we will ultimately be rejected. Again, the fallacy in this belief, is that if we don't allow our spouse to know us, if we don't allow ourselves to be vulnerable, we are preventing the development of emotional intimacy which is essential to any relationship.

Emotional intimacy is the most important type of intimacy in a relationship. It is required for the relationship to fully mature. Without it, all we have is the initial surface attraction to the other person which cannot be maintained indefinitely. However, when we find emotional intimacy with another person, we discover the most intensely fulfilling experience that exists. And that is, the full acceptance of our self by another person. I know some people may argue with me and say that "the most intensely fulfilling experience that exists" is our relationship with God. The reason I say that it is the development of emotional intimacy with another person, is because acceptance from God is a given and doesn't require as much of a risk.

Finally, the individual needs to determine if there are certain behaviors from herself or from her spouse that may contribute to the development of these fears and beliefs. For instance, perhaps a spouse is reluctant to share personal information because he will then be subject to questioning and accusations. As a result, emotional intimacy in the relationship declines. The person who is jealous will often take this as further evidence of cheating in the relationship, when, in fact, it is a result of the questioning and accusations. Or, for example, a jealous person has repeatedly harmed relationships through his accusations which he takes as evidence that women can never be trusted.

The more you are aware of your behaviors and other's behavior that may maintain the beliefs, then you will be able to make better choices that can allow you to control the jealousy. In fact, the development of awareness can't be emphasized enough. You may need to spend some time at this point to assess your jealousy, the behaviors, and the outcomes based on the behaviors.

How Do You Stop Irrational Jealousy?
Once you have determined the behavior, then you can make choices to change the behavior. Even though these feelings seem uncontrollable, that doesn't mean they are uncontrollable. However, you may need to make a commitment to the hard work involved in making changes.

The following steps can help you with these changes:

1) Make an effort to no longer engage in the self-defeating behavior. If you are questioning or making accusations, stop the behavior immediately. Whether you need to literally bite your tongue, go to another room, or talk to a friend, don't allow yourself to continue with this destructive behavior. Usually people engage in this behavior because initially it is reassuring to them and makes them feel better. But remind yourself that feeling better is just temporary and that it is a destructive behavior that must stop.

2) Challenge the irrational thinking styles frequently. Identify how your thinking is irrational and remind yourself of why it is whenever you have the jealous thoughts. If is often beneficial to write this down. Some things that you may identify include the idea that there is no evidence, that the probability is remote, and that there is evidence to the contrary such as the loving things your spouse does for you.

3) Refuse to engage in the jealous self-talk. Whenever you engage in the jealous self-talk, internally tell yourself to "shut up." You may need to do this repeatedly, but you want to do whatever is necessary to not listen to yourself on this topic. Some people use the rubber band method which involves the aversive stimulus of snapping a rubber band on your wrist whenever you have the jealous self-talk.

4) Work on improving your self-esteem. Remember that irrational jealousy is not about your spouse but is about yourself. Use the presence of jealous feelings to remind yourself that you need to focus on improving your self-esteem. Although improving self-esteem is another entire topic to itself, generally, you need to give yourself positive self-statements and engage in behaviors that make you feel good about yourself.

5) Learn to be vulnerable and to develop emotional intimacy. For any relationship to be successful, you must be able to take risks. There are many ways to do this and you need to determine by assessing yourself what are the best ways for you to take risks. For instance, if you feel insecure, you might share these feelings with your spouse and talk about ways your spouse can help you feel more secure. Or if you are afraid of being vulnerable, you might decide to take small risks of sharing yourself, your feelings, and your fears with your spouse.

Sometimes the process of developing awareness and challenging irrational beliefs may be too difficult to accomplish alone and a person may need assistance from a therapist. However, typically a good cognitive-behavioral therapist can point you in the right direction within a few sessions and then most of the work is up to you.

Tako je divno voljeti nekoga i biti voljen. Prekrasan osjećaj koji nadmašuje sve moje ranije avanture. Držati nekoga u rukama, osjećati blizinu partnera i potpuno se prepustiti, sve to ne mogu niti približno doseći nikakva moja ranija trenutna zadovoljstva. Nešto mi je čudno palo na pamet. Ako ova veza s Javierom ne potraje, sumnjam da ću ponovo tražiti kratkotrajne avanture. Mislim da ću opet tražiti nešto dublje i puno kvalitetnije...

Reggie mi je danas još jednom rekao da je očito da mi jako odgovara biti u vezi, da me to ispunja i čini sretnim...

Mislim da moji partneri vole moju prilagodljivost. U nekim stvarima sam previše prilagodljiv, toliko da ignoriram svoje vlastite želje i težnje. Jedan primjer jest prethodni napis o odijevanju. Uopće me ne smeta potpuno se prepustiti partneru da mi izabere odjeću. Kad idemo vani, opet se prepuštam željama partnera. Izlazimo na zbivanja koja on voli, a ja sam pritom zadovoljan gledajući ga kako uživa u onome što voli. Na karaoke večeri nikad sam ne bih išao, ali sada idemo u Polly Esther skoro svaki četvrtak jer Javier voli pjevati. A ja njega slušati.

Prilagodljivost je uistinu dobra kvaliteta kad treba nekoga osvojiti. Svakome odgovara popustljivost nasuprot sebičnosti i tjeranju vode na svoj mlin. Međutim, ispod svestrane prilagodljivosti u koju se ljudi tako lako zaljube krije se ipak i određena doza individualnosti. Fabian je to jako osjetio na svojoj koži. Nakon nekoliko mjeseci popuštanja, meni je prekipjela njegova nepopustljivost.

U svemu treba ostvariti nekakvu ravnotežu. Zato mi je jako drago što Javier u nekim stvarima zahtijeva od mene da izrazim svoje želje. To ponekad doista treba izvlačiti iz mene, ali njemu to nije problem. I to je jedna stvar koja mi se kod njega jako sviđa...

Ja se oblačim potpuno str8, a to se Javieru nikako ne sviđa. A meni se njegov stil oblačenja jaaako sviđa. On jako pazi da i u najsitnijem detalju bude potpuno otkačeno gay. To je meni strašno seksi.

Išli smo zajedno u kupovinu pa mi je on izabrao nekoliko komada odjeće, komada koje ja nikad ne bih uspio iskopati iz ogromne ponude i koji bi mi na prvi pogled bili prenapadni za moj konzervativni stil odijevanja. Međutim, čim sam ih obukao na sebe, jako mi se svidjelo kako mi stoje. I Javier je bio jako zadovoljan.

Izlazeći iz trgovine, pored nas je prošao pickup sa bijelim smećem ("white trash"). Debeli debil je kroz otvoren prozor dobacio "Faggot!" i nastavio se idiotski smijati. Javier mu je uzvratio "Fat ass!". Ja sam mu rekao da se smiri jer da nije vrijedno ulaziti u sukobe s takvim idiotima.

Na trenutak mi je glavom prostrujala misao da ću i sam biti izložen takvim dobacivanjima u budućnosti. Sjetio sam se i neugodne epizode iz Pariza koju smo doživjeli Mick i ja i nakon koje sam više puta zažalio zato što sam preko toga šutke prešao. Nadam se da ću idući put smoći snage ispoljiti svoj bijes, a ne ga zadržati u sebi. I nadam se da ću to napraviti samo u situaciji kad budem sasvim siguran u svoju sigurnost...

Pjesma YMCA od Village People je toliko omiljena u širokoj populaciji da je neizbježna na skoro svakom tulumu i narodnoj veselici. Čak su je i hrvati sjeverne Californije prigrlili kao jednu od svojih omiljenih narodnih poskočica te oduševljeno izvode slova Y,M,C i A u ritmu popularne disko glazbe na svakom svom okupljanju. Zbog svega toga nisam mogao vjerovati kad mi je Javier rekao da je YMCA izvorno gay pjesma. Zar je moguće???

Potražio sam više informacija na Internetu. I doista: Young Men’s Christian Association, osnovana u Londonu 1844. s ciljem zaštite mladića od poroka velegrada, brzo se proširila u USA i početkom dvadesetog stoljeća postaje utočište muškaraca u potrazi za istospolnim seksualnim partnerima. YMCA je nudila prenoćište i sportske sadržaje, te postala jedno od najpopularnijih gay destinacija. Taj status je, usprkos brojnim skandalima i zabranama, zadržala sve do šezdesetih godina kad je krenuo pokret za ljudska prava gay populacije. Tada je YMCA ustupila svoje mjesto gay barovima i klubovima.

Disko grupa Village People ovjekovječila je YMCA kao seksualni raj svojom pjesmom i ovim nedvosmislenim stihovima uz koje se njišu mnogi konzervativci koji i ne slute o čemu se u pjesmi govori...

It's fun to stay at the y-m-c-a,
It's fun to stay at the y-m-c-a,
They have everything for you men to enjoy,
You can hang out with all the boys ...

- Because you are very understanding and flexible
- Because you have a wonderful personality that I fell in love with
- Because you are open and honest and I trust you
- Because you are funny and we laugh together
- Because you are intelligent and we can talk about many different things
- Because you are extrovert and you express your feelings easily, and I like when you demand the same from me
- Because you care about me and ask what I like to do (you are not selfish)
- Because I am very relaxed when I am with you and I enjoy spending time with you
- Because you have a lot of life experience
- Because I am very attracted to you physically (tall, exotic, tanned, smooth, sexy, and a perfect dick :-)
- Because you are effeminate just enough to be really cute
- Because you like to dance
- Because you are versatile
- Because you like to kiss and cuddle
- Because I think you like me too, although many times I also wonder why...
- Because I think it is amazing that I found so many great things in one person. I cannot imagine anyone better in this world than you.

I hope you like what I wrote. Now, to make sure you don't feel too good about yourself, here are a few things that I don't like about you. :-) You are too jealous and I hope that you will learn to trust me more over time. Your depressions worry me, I don't know what to expect from you next time we have a disagreement or argument, no matter how small it is. I fear that you will break up with me over something harmless or irrelevant. I am worried that one day you will pack your things and leave…

Ovaj vikend desila se još jedna drama, najgora do sada. Uzrok je opet bila besmislena ljubomora na moje prijatelje. Došlo je do toga da je Javier odlučio vratiti se familiji u Manilu. Ostavio sam ga s ovim mislima i s porukom da ću prihvatiti što god odluči ako će ga to učiniti sretnim. Bio sam uvjeren da je donio definitivnu odluku pa sam proveo noć u nesanici i suzama. Iduće jutro nazvao sam ga telefonom, otišao do njega, i nakon desetak minuta razgovora sve je bilo brzo izglađeno. Sve je bilo kao i prije, samo je meni ostao neugodan osjećaj kojeg se zadugo nisam mogao riješiti.

Reggie mi kaže da se ponašam poput noja i da guram glavu u pijesak ignorirajući probleme. Eric mi kaže da nisam normalan što sve to trpim i da ga trebam odmah ostaviti. Pedro se smije našoj ludoj roller-coaster vožnji. A ja sam shvatio jednu stvar, a to je da razumijevanje ne znači pokušati naći logičko objašnjenje ponašanja neke osobe, nego pokušati prihvatiti premise koje se logički ne mogu objasniti nego samo prihvatiti. U Javierovom slučaju, izvori njegove ljubomore su meni nejasni i nelogični, ali ovaj vikend sam prvi put povezao moje seksualne avanture s njegovim osjećajima i zaključio da meni zapravo nedostaje razumijevanja.

U svezi s tim, došao sam još do jednog čudnog zaključka. Prijatelji i savjetnik kojima se povjeravam i koji mi daju toliko podrške i savjeta u nekim stvarima mogu nehotice negativno utjecati na mene. Naime, ja im izložim probleme iz mojeg stajališta te je sasvim sigurno da će oni podržati moju logiku jer drugo mišljenje nemaju prilike čuti. Njihovo odobravanje i podrška učvršćivali su moje stajalište, ali nisu nimalo povećali moje razumijevanje partnera, naprotiv! Zaključak: prijateljski razgovori svakako pomažu ali samo ako su konstruktivni a ne svode se na povlađivanje i odobravanje.

Eric i Jim su zajedno već dva mjeseca. Viđaju se uglavnom vikendom jer su ostatak tjedna zauzeti, a prilično su udaljeni jedan od drugoga. Eric je s vremenom shvatio da s Jimom ima nešto posebno, a bilo je očito da i Jim nije ravnodušan prema Ericu. Međutim, niti jedan od njih nije se usudio izreći riječ ljubav odnosno 'I love you'.

Nakon dva mjeseca Eric je konačno probio ovu barijeru i to tako da se napio, napravio nekoliko ekscesa, posvađao se s Jimom, da bi se nakon toga pokajao i tražio oprost. Uslijedio je izljev emocija u kojem mu je rekao da je prilično siguran da ga voli. Jim je bio dirnut. Uzvratio je da i on osjeća nešto posebno prema Ericu, ali da još nije spreman spominjati riječ ljubav. Treba mu još vremena, a osim toga smatra da, ako se previše koristi, riječ ljubav prestaje biti posebna i postaje rutina.

Slušajući to ne mogu a da ne usporedim ovo suzdržano ponašanje s mojim i Javierovim. Mi smo nakon tri susreta počeli rabiti 'I love you', I od tada je ne prestajemo koristiti na desetke puta dnevno. Na trenutak sam poželio biti malo više suzdržan i razborit poput Jima. Ali samo na trenutak, jer izjaviti osjećaje na ovaj način mi se svakako sviđa...

"Što se tiče mog dečka, nemam ti što puno reći. Rijetko se viđamo, sve rjeđe čujemo na telefon (uglavnom mrtvi umorni u kasnim večernjim satima), prestali smo (skoro pa potpuno) izmijenjivati one slatke male porukice preko mobitela. Ljubavne i romantiče izjave (volim te! fališ mi!) počele su mi zvučati nekao rutinski. On je sve zauzetiji svojim poslom, mene sve više i više smeta udaljenost među nama i povremena viđenja, sve manje imam volje niječno odgovarati na pozive bivših konkubina (iako nemam neku pretjeranu potrebu za avanturama!). Bojim se da čovjek ne mora biti prorok pa doći do zaključka kamo sve ovo vodi. No ja ću ipak dati vremena vremenu da se cijela situacija razbistri i da se vidi što su tu uzroci a što posljedice..."

Veze na daljinu... u velikoj većini slučajeva jednostavno ne funkcioniraju.

Nakon šest tjedana veze još jednom me pokušao odgurnuti od sebe tvrdeći da nije spreman za vezu, jer sebi to ne može priuštiti. Odlučno sam se suprostavljao ovim njegovim fiks idejama jer niti ja nemam novca na bacanje, a onda mi je rekao da mi mora nešto reći što će promijeniti moju sliku o njemu. Teško mu je bilo to reći i trebalo mu je dosta vremena da skupi hrabrosti. Više puta je bio u besparici da nije mogao nastaviti školu, platiti račune, ili poslati novce braći i sestrama koje je školovao. Tako se odlučio prodati sebe. Napravio je to desetak puta u raznim situacijama. Uglavnom je te novce slao svojoj obitelji na filipine. Osjećao se grozno, ali drugačije im nije mogao pomoći. Priznao je starijoj sestri što je radio da bi joj mogao plaćati školovanje, a ona se šokirala. Očekivao je da ću ga osuditi i ostaviti zbog toga. Pitao sam ga da li je s tim novcem kupovao drogu? –Ne. Da li je kupovao alkohol? –Ne. Da li je kupovao nešto luksuzno za sebe? –Ne. Kakav bih onda karakter ja bio kad bih ga zbog toga osuđivao? Naprotiv, ovo njegovo priznanje me još više zbližilo s njim.

Javier je u opet u teškoj situaciji. Prije mjesec dana poslao je sve novce koje je uštedio svojoj obitelji. Prošli tjedan saznao je da je izgubio radnu dozvolu i da je mora opet zatražiti. U međuvremenu ne smije raditi. Njegova firma će mu vjerovatno dati otkaz idući tjedan. U ovoj bezizlaznoj situaciji dobio je ponudu za seks. Međutim, prije nego što je prihvati mora se riješiti mene... Zato još nije spreman za vezu. Zato me uporno gura od sebe iako to ne želi...

Moj dečko nije samo 'drama queen' nego psihološki slučaj. U zadnjih tjedan dana još je jednom prekinuo sa mnom, a jednom je bio jako blizu, oba puta bez pravog razloga. Jedanput je moj nesmotren komentar o prijatelju izazvao napad ljubomore, a drugi put ga je pogodilo to što sam mu rekao da previše dramatizira. Oba puta je upao u neko depresivno stanje iz koga nije mogao izaći dulje vrijeme. Moje nastojanje da mu logički objasnim da se bezrazložno zabrinjava i uzbuđuje samo ga je guralo još dublje u depresiju. Jedanput sam pokušao ostaviti ga da se sam izvadi iz svog patološkog stanja, ali je to dovelo do kontemplacija o njegovim obiteljskim pokojnicima koje bi rado opet vidio. Od straha sam morao ostati s njim cijelu noć dok se nije smirio.

S obzirom na povijest depresije i samoubilačkih ideja u obitelji, ozbiljno razmišljam da ga odvedem liječniku. Pedro mi se divi jer čvrsto stojim uz svog dečka i nastojim mu pomoći umjesto da se povučem. Basilio se pita da li mu previše popuštam i dozvoljavam da me uvlači u svijet svojih histerija. Reggie mi je rekao da neprestano pažljivo važem pozitivno i negativno u našoj vezi i na osnovu toga donosim odluke. Zasad pozitivna strana daleko preteže. Samo se nadam da ćemo što prije naći izlaz iz ovih situacija jer nastavi li se ovo ponašanje na dulje vrijeme, negativna strana će sve više rasti.

Baš sam bio žalostan neki dan zbog ovog razvoja događaja. Imamo toliko zajedničkog, toliko smo se dobro slagali ispočetka, da bih na kraju spoznao da mi je dečko bolestan i da mu nažalost možda neću moći pomoći...

1. Ne možeš se sjetiti polovice ljudi koji te zovu na mobitel, čak ni onih koje si memorirao u adresar.
2. Muškarce sortiraš po duljini: 15 cm: nema šanse; 18 cm: moramo se bolje upoznati; 20 cm: hi baby!
3. Ne može proći pet minuta da riječ 'k...c' ne pređe preko tvojih usta.
4. Neugodno ti je izaći u gay bar jer tamo uvijek ima previše ljudi s kojima si spavao.
5. Izbjegneš kaznu u prometu tako da zavedeš policajca

Eric je izgubio vozačku u prosincu prošle godine zbog vožnje pod utjecajem alkohola. Život bez automobila je u našem gradu nemoguć, tako da je nastavio voziti. Riskirao je puno drastičniju kaznu ako bude uhvaćen, međutim, policija ovdje ne zaustavlja vozače osim ako ne naprave neki očit prekršaj, tako da je Eric bio prilično siguran da neće imati problema.

Međutim, kako to obično biva, neki dan ga je ipak zaustavio policajac. Uzeo mu je dokumente i odnio ih u svoje auto da ih prekontrolira. Eric je ostao u svom autu i znojio se znajući da vrlo lako može završiti u zatvoru. Ne samo da mu je vozačka dozvola oduzeta, nego uz to nije imao ni osiguranje. Znao je da mora nešto poduzeti. Kad se policajac vratio, Eric je skupio sve svoje zavodničke sposobnosti i rekao:
- How you doin’ officer?
- What do you mean how I am doing? Do you know I can put you to jail for this? – uzvratio je policajac oštro. Ali Eric se nije pokolebao. Vjerovao je svom gaydaru kojeg je polirao toliki dugi niz godina. Nakon objašnjavanja da je siromašan student koji nema drugog izbora odvratio je:
- Can I do anything for you officer?
- What do you mean?
- Anything you would like me to do for you - anything you want!
Uskoro su završili u policijskom autu, odvezli se na mirno mjesto gdje je Eric otkrio da njegov policajac nije samo zgodan u uniformi nego i da ima savršen k...c, savršeno ravnih 20 cm. Dao se na posao prije toga stavljajući mu kondom. Policajac je htio više ali u automobilu nije bilo mjesta. Nakon pola sata svršio je u kondom, a Eric u hlače. Razmijenili su brojeve telefona da bi idući put probali nešto drugo.

- You gotta be kidding! – rekao sam mu. – Jesi li ti to gledao kakav pornić pa ga pomiješao sa stvarnosti? Eric se kleo da je sve istina, a znajući ga dobro otprije, mislim da mu vjerujem.

Moj dečko je drama queen. On uzme sitnu nesuglasicu i pretvori je u ogroman problem. Primijetio sam od početka da najstitnije nerazumijevanje vrlo lako dovede do ozbiljnog sukoba u kome moram uložiti dosta napora da objasnim svoje ponašanje i uvjerim ga da je sve u redu i da ga i dalje volim.

Prethodni post je to vrlo lijepo ilustrirao. Naoko beznačajan Reggijev komentar pretvorio se u toliko ozbiljan problem da je skoro prekinuo sa mnom s obzirom da ja u njegovim očima nisam siguran da li ga uistinu volim ili sam samo slijepo zaljubljen. Ovakvih epizoda bilo je još dosta, a u posljednje vrijeme su usko povezane s ljubomorom. Ljubomoru shvaćam jer sam i sam bio ljubomoran, ali ne mogu shvatiti kako može biti ljubomoran na moje prijatelje. Problem je u tome što sam s većinom njih nekad davno završio u krevetu, pa se Javier boji da sam i dalje zainteresiran za njih. To uistinu nema nikakve veze sa stvarnošću, ali njemu je to nevjerojatno teško dokazati.

Ovo Javierovo ponašanje je kulminiralo u srijedu navečer kad sam, na putu k njemu, stao kod Sida i pomogao mu s njegovom poreskom prijavom. Tamo sam se malo zadržao dok me Javier čekao s večerom (a ja nisam ni znao da je spremao večeru). Uglavnom, kad sam stigao k njemu, nisam ni slutio sto me čeka. Takav izljev ljubomore još nisam vidio. Bio je uvjeren da ja skrivam svoju vezu sa Sidom od njega, a ja nisam mogao doći k sebi od iznenađenja. Pokušavao sam objasniti da sam samo pomagao prijatelju, ali on se nije dao. Rekao mi je da ja imam previše prijatelja s kojima sam spavao i s kojima se stalno družim, da on to ne može trpjeti, te da je gotovo s nama. Upravo tako – na moje veliko zaprepaštenje - prekinuo je sa mnom!!!

Ja od šoka nisam mogao doći k sebi. Morao sam ga ostaviti u ovakvom stanju jer sam obećao Pedru da ću ga pokupiti s aerodroma. Pedro se, dakako, vraćao iz Ohia. Nakon što sam odvezao Pedra kući, vratio sam se Javieru, a u njegovom stanu me čekalo još jedno iznenađenje. Javier je pakirao svoje stvari. Rekao mi je da je pričao s prijateljem koji ga već dulje vrijeme poziva da se vrati na Havaje, te da je odlučio da će ga konačno poslušati. Za dva dana sjeda na avion i odlazi zauvijek. Dakle, opet radi ono što je napravio već toliko puta - nakon što prekine s nekim, mijenja sredinu, odnosno bježi.

Prisilio sam ga na razgovor iako me on više puta molio da odem jer on nije sposoban biti s bilo kim u vezi. Uvjeravao sam ga da ne mora biti gotovo i da ne smije bježati. Ne znam ni sam kako, uspio sam ga smiriti i privoljeti da nam da još jednu šansu. Nakon prospavane noći, stvari su se vratile na normalu. S nekoliko iznimaka. Odsad budno pazim da kakvom nesmotrenom izjavom ili postupkom ne izazovem napad ljubomore, te svaku njegovu promjenu raspoloženja napadam serijom pitanja te pokušavam spriječiti lančanu reakciju u njegovoj glavi prije nego se realizira. Sve to mi ne pada teško jer mi se i dalje jako sviđa, odnosno, rekao bih da ga volim. Pitam se samo koliko će me to držati da ću moći podnositi ovakvo patološko ponašanje. Nadam se da će se Javier ipak promijeniti prije nego što mi bude dosta...

Sinoć mi je Reggie rekao da smo i ja i Javier slijepo zaljubljeni, odnosno da ovo što osjećamo ne može biti prava ljubav nakon samo dva tjedna poznavanja. Javieru se ovaj komentar baš nije svidio. Dapače, bio je prilično ljut jer on smatra da je s njegove strane to što osjeća prava ljubav. Propitivao me u vezi mojih osjećaja i sumnjao u njih. Bio je tako ozbiljan da me preplašio. Na kraju se smirio, ali je meni ostao neugodan osjećaj da ga je lako povrijediti s beznačajnim stvarima. Da li je moguće nakon 2 tjedna uistinu nekoga voljeti, ili treba, kako Reggie kaže, proći puno više vremena da bi nekoga uistinu upoznali i da bi sigurno znali?

Javier:"Is it just infatuation? or is it love? am i just being carried away by wrong emotions? Am i just tired of being alone that i jumped into a relationship with a guy i just met? Or am i really in love?

"By definition; INFATUATION: craze, obsession, passion, fascination and lastly LOVE. Based on my own understanding, being infatuated means not being able to wait to see this person, always thinking about him, and just cant sleep at night imagining what could happen the next time you see him. However, am i right? Is that really infatuation? Am i obsessed? It's true that i am fascinated by this person that i wanna know him more and hopefully become a part of his life. Hmmm... can you call that craze? But when we are together, all i can feel is passion from both of us. INFATUATION?! I am not sure.

"All i know is that i also feel love for this guy. How can i tell? Because my heart tells me so. I know how it feels to have a crush on someone. I also know how it feels to just like someone. But this time, it is not only my heart that tells me i love this guy. This time, my brain is involved.

"Growing up gay (but was in the closet… still somehow in the closet tho), i was most of the time misled by my emotions. I have often thought it was love, because that was what my heart told me. And most of the time, falling in love was based on how i felt. In other words, it was more of a feeling than a decision.

"Now, i can say that I AM IN LOVE! why? Because this time, it's not just a feeling, but a decision that i made. I tried to incorporate my thoughts in how i feel... and yes… both my mind and heart are telling me that I am IN LOVE."

Basilio: "Osobno sam sklon prihvatiti Reggievo mišljenje prvo iz razloga što je stručnjak na tom području, a onda jer vjerujem da ima puno više iskustava što se tiče ljudskih emocija. Uz to se i moje vlastito iskustvo nekako nedovezuje na njegove skeptičnije stavove jer polazim od pretpostavke da su prave ljubavi u životu nešto što se jako rijetko događa, a i u onim rijetkim slučajevima kada mi se činilo da sam konačno našao ono za čim sam toliko čeznuo, vrijeme je pokazalo da nisam baš bio u pravu. No, svatko ima svoju istinu i ne možemo je nasilno mijenjati. S obzirom da je Javieru tek 25 godina i da je u stranom svijetu, bez ikoga svoga njemu je možda ljubav i najpotrebnija (što uostalom dokazuju i njegova dosadašnja srljanja u veze s tragičnim epilozima). Čak i ako nije prava ili zrela ili strpljiva (naravno, govorimo još uvijek o ljubavi), riječ je vjerojatno o nečemu što on iskreno osjeća, što onda samo po sebi zaslužuje veliku pažnju i razumijevanje. Bilo kako bilo, ne daj se uznemiravati tuđim mišljenjima. "Svatko je sam sebi vođa, svatko je sam sebi učitelj, zar bi to mogao biti netko izvan nas?" govorio je plemeniti Buddha. Moj ti je generalni savjet: svoju zvidzdu slidi, tj. svoju intuiciju, pa što Bog da i sreća junačka. Tko ne riskira, ne profitira..."

It’s surprising how often I think of you, turn to speak to you, And realize you’re not right there as I expect you to be.

I guess I hold you so close in thought that it’s hard to understand sometimes that you aren’t close in person.

But I wanted to let you know I’m thinking of you and wishing we could talk and just be together Awhile…. You’re really missed!

"Nazvat ću te na telefon, ali nemoj odgovarati, OK? Ostavit ću ti poruku." Poruka je zasjala na telefonu nakon par minuta. Njegov glas me raznježuje. Vraćam pjesmu na početak i slušam je ponovo i ponovo...

Lost and all alone I always thought that I could make it on my own Since you left I hardly make it through the day My tears get in the way And I need you back to stay I wander through the night And search the world to find the words to make it right All I want is just the way it used to be With you here close to me I've got to make you see

That I'm lost without your love Life without you isn't worth the trouble of I'm as helpless as a ship without a wheel A touch without a feel I can't believe it's real... And someday soon I'll wake And find my heart won't have to break Yes I'm lost without your love Life without you isn't worth the trouble of All I want is just the way it used to be I need you here with me Oh darlin' can't you see... If we had love before We can have it back once more